U kojoj zemlji se nalazi naša Alice?

Možda u obje. Jer je i Borderland svakako jedna čudnovata zemlja, ali ne kao ona nama poznata iz dječjih knjiga, crtanih i filmova. U sjećanju nam je curica plave kose koja prolazi niz avantura u jednoj potpuno drugoj dimenziji. Iz perspektive odrasle osobe, zdravog razuma, to baš i nije neka lagana priča za djecu. Više dođe kao halucinacija ili san. Svakako ne toliko pozitivan, iako to očima djeteta ne možemo vidjeti.

Kakve veze serije Alice in Borderland ima sa originalnom verzijom?

U seriji nigdje ne spominju Alice. Ali u tom grmu leži zec. I to baš onaj bijeli.

Usagi

Ovog skromnog puta, u svijetu igara (kroz cijelu seriju, do samog kraja nije jasno tačno kakvih), je zec. Bijeli Alisin zec. Inače Usagi u Japanu i predstavlja zeca. Odlična igra riječima i asocijacija na čudesni nepostojeći svijet iz kojeg se ne može izaći tek tako, već kad se ispune svi potrebni uslovi, što im je na kraju krajeva zajednično. Ali čemu služi zec saveznik, ako nemamo ostale elemente? A ko kaže da ih nemamo? Hm??

U svakom slučaju ovaj naš zeko (ili zečica) mnogo više ima smisla na japanskom jeziku, ili poznavaocima istog, jer sa trenutnim prevodima slabo možemo da izvučemo taj zaključak, ukoliko ne istražujemo malo više. Uglavnom velika većina ne istražuje i ostaje jedan veliki upitnik, zašto se sve drugo poklapa, a nema bijelog zeca? I koja je svrha Arisuove simpatije u cijeloj priču? I meni je stajao taj isti upitnik, zato se nisam ni smirila dok nisam odgonetnula sve. Tako da, nema na čemu. A s druge strane, evo jednog Arisua u meni, jer se ni on nije mogao smiriti dok nije saznao istinu.

Alisa/Alice je otišla u zemlju čuda, a Arisu u zemlju van poznatih granica

Bingo!!! Nije bilo teško. Arisu je naša Alice. Čak kad izgovorite njegovo ime, na način na koji se izgovara originalno, i Alice, ponovite nekoliko puta, shvatićete koliko to zvuči skoro potpuno isto. Zar postoje baš takve slučajnosti? Naravno da ne! Arisu je taj koji odlazi u svoju zemlju čuda, bori se do kraja da sazna odgovore, i vraća se u poznati svijet. Na kraju dolazi do spoznaje da to nije bila čak ni virtuelna realnost u šta je sumnjao, već samo jedan san/halucinacija, u trajanju od svega jednu minutu. Cijeli svijet je postojao samo u njegovoj glavi, sa elementima koji su njemu ostali u podsvijesti, koja se s njim još dodatno poigrala. Ako ste čitali originalno djelo Luisa Kerola, onda vam je sve jasno.

Čak i ako imate neke nedoumice ili nejasnoće, pa pobogu glavni je lik. Znači to je to.

Samo, ipak ima jedna caka. Originalna verzija je za glavnog junaka imala curicu. Ovdje je u pitanju mladić. U svijetu u kakvom živimo, malo je ženskih glavnih junaka (što nije baš fer, jer u realnom životu često ih je više). Objašnjenje o Kerolovom izboru leži mnogo dublje, i oni koji su detaljno ulazili u tematiku upoznati su s njegovim demonima. U ovom slučaju, mislim da namjera kreatora mange (odakle potiče ova priča) nije bila guranje muškog principa u prvi plan. Naprotiv, to je bio prirodan slijed.

Zašto?

Pa naprosto, crno i bijelo. A s druge strane čine cjelinu. I na stranu sve sada, očigledna je potreba uvođenja savremenih tematika u priču. Pa možda je i Arisu nekad bio žensko.

Rupa

Hajde da obnovimo gradivo. Kako je Alisa završila u Zemlji čuda? Upala je u zečju rupu. A kako je Arisu završio u “Zemlji čuda”, upao je u savremenu “zečju rupu”, odnosno sišao je u podzemnu.