Isplati li se pričati cijelu istoriju života jednog Džona Stajnbeka, kao i njegovog remek-djela? Kako god okrenem, moraću da malo skačem s teme na temu, pogotovo kad je u pitanju remek-djelo kao što je ovo. To je jedna od onih priča, pripovijesti, mašte umova sa velikom i jedinstvenom porukom kojoj nijedno vrijeme ne može naročito naškoditi. Čak će, poput dobrog vina, kad odstoji, biti još bolje.

Ima li išta istočno od raja?

Raj je negdje na Istoku. Nije negdje, zna se gdje je Edenski vrt. Iz perspektive jednog Evropljanina to je poprilični Istok. Ali kao što znamo, naša planeta je lopta (zapravo ne baš lopta, više neko jajašce, ali ugrubo ćemo reći lopta, jer je sferično tijelo), tako da i od tog Istoka možemo ići na Istok. I od raja postoji nešto istočnije. A kad sa “našeg Istoka” idete ka Istoku, stignete na kopno velelepnih Amerika.

I da, znam, previše puta sam upotrijebila riječ Istok. Ali… Nisam baš imala izbora. Volim da budem precizna.

Istočno od raja, nalazi se još jedan raj. Iz tog raja, žena, kurva, ne biva protjerana. Ona sama odlazi. Bježi. Ne voli raj. Ali nije bitna ona. Niti njen prvobitni grijeh niti onaj kad je okaljala postelju brata svog supruga. Ovdje smo na drugoj generaciji. Braća. Dvojica. Iste krvi, različita lika, duše, želja, potreba, ma svega… Braća. Snažna riječ? Nije odavno bitan prvobitni grijeh. Nekako smo ga preboljeli kao civilizacija, i Stajnbek je to vrlo dobro znao.

Odnos braće. Umorstvo. Krvave ruke, uprljane krvlju onog pored što je od istog stvoren. I na kraju, prokletstvo, ali i blagoslov. Kad pričamo o Bibliji, uvijek se priča o Evi i Adamu. Centar radnje je jabuka, Evina krivica i onda naivnost Adama. A šta je bilo poslije?

Kain i Avelj

Kompletna radnja potiče iz tog jednog događaja, da ne kažem grijeha. Ubistvo brata, dok grijeh koji se ranije stavljao u prvi plan (onaj Evin), ostaje ovog puta malo u pozadini. Skoro da je potpuno nebitan, spomene se eto čisto onako, da se dobije cjelokupna slika. Eva je u ovom slučaju Kejt, odnosno Keti, jer koje je ime u upotrebi zavisi od okolnosti i “zgoda” samog lika. Često se susrećemo s likovima požrtvovanih majki, koje daju sve za svoje potomke, ovaj lik je potpuna suprotnost takvima. Kejt/Keti je lik izgrađen u sasvim drugom pravcu, on naravno ima svoj smisao za dalji razvoj događaja, baš zbog nedostatka one prvobitno pomenute požrtvovanosti i majčinstva na kakvo smo navikli i kakvo, u krajnjoj crti, i podrazumijevamo.

Zašto je dio kada brat digne ruku na brata u Bibliji uvijek zanemaren i nekako skrajnut u odnosu na Veliku Jabuku? Možda je to upravo jedan od razloga zašto “Istočno od raja” možemo posmatrati kao savemenu bibliju. Biblija savremenog čovjeka ili čovjeka Zapada… Zvuči interesantno u svakom slučaju, a ima i dobro utemeljenje da se tvrdi isto.

Kako drugačije objasniti sve grijehe jedne linije, odricanje od sebe zarad grijeha i neprestano traženje koristi. Kao šlag na tortu, i samoubistvo. I na kraju, kao i u Bibliji, Adam ostaje bez sina. Ostaje bez lovca. Ubio ga je zemljoradnik. Samo ovog puta ne direktno, ali alegorijski, Kaleb je ubio svog brata Arona, jer prikazivanjem njihove majke, on odlazi u vojsku gdje stradava. Uzročno-posljedična veza koja završava smrću jednog blizanca, može se posmatrati iz tog ugla. Kaleb je “okrvavio” ruke…

Istočnije od raja jeste pakao. Jeste Amerika. Novi svijet. Nova nada za napaćene, čak i danas. Zemlja koju su poharali konkvistadori i prokrčili put za Evropljanina bijele puti i nježnih ruku. Nekad i riđe kose. A put su krčili na sve načine, osim na one humane, ljudske. Na grešnom tlu se koti bijeli čovjek.

Taj “raj” jeste onaj u kojem obitava Samjuel Hamilton sa svojom brojnom porodicom. Raj od kamena i suve zemlje na kojoj, čak i ako nešto uspijeva, nije dovoljno. S druge strane, Adam Trask živi u raju, gdje sve uspijeva, gdje se srela sva blagodat svijeta, ali bez sreće. Upoređujući ta dva svijeta, polako se okrećemo ka Samjuelu, jer izgleda da je kod njega pravi raj, iako na prvi pogled, ne izgleda tako. U Adamovom “raju” ima svega, osim raja. I pucanj i ranjavanje, i jedan Azijat, dva sina bez majke od kojih se krije prava istina, čistota i grijeh u najnevinijem spoju zvanom Kaleb i Aron…

Grijehom je poharano čisto tlo, rajsko tlo, tlo Amerike. Tog trena raj je uništen. A ova duga i teška Stajnbekova “ispovijest” jesu nesrećni i bezuspješni pokušaji da se raj vrati. Ali u tom velikom naboju i želji, postaje gore. Jer ono što se nalazi u nečijoj duši, ne može izbrisati, čak ni ono najnevinije.

I kad vas budu pitali o tome šta je istočno od raja? Ne, nije veći niti bolji raj. Već ravno pakao ljudskog postojanja s ove strane. Istočno od raja je čovjek, grešan, tužan, utopljen u bolu. Istočno od raja smo svi mi, i što smo istočnije, dalje smo od samog raja, iako ga uporno tražimo svuda…