Kakve vi ovce sanjate?

Možda to i nije toliko bitno. Možda ih uopšte ne sanjate. Možda smo okruženi ljudima od metala, najnovijim Nexus modelima. Možda je sve samo mašta jednog razbuktalog uma. Možda…

Samosvijest i empatija je nešto što odlikuje nas ljude i razlikuje od ostalog živog svijeta. Iako se kod nekih vrsta mogu uočiti neki oblici ove dvije pojave. Naravno na mnogo nižem i primitivnijem nivou. Kako smo mi postali samosvjesni i empatični, postoje razne teorije, tvrdnje, ali suštinski niko ne zna. Možda je i to samo navika, naučen obrazac ponašanja, kao što se i roboti podoje lažnim sjećanjima, a samim tim empatijom i samosviješću. I naravno EMOCIJAMA. Ali to je samo iluzija u njihovom slučaju… Da li je?

Čin samoisključivanja, što je jednako našem ljudskom samoubistvu je najveći pokazatelj da se kod kreiranih bića, stvorenih od ljudske ruke, neživih, došlo do pojave onog što je rezervisano samo za ljudski rod. Ali tome su prethodile druge pojave, empatija i emocije. One su poticale iz lažnih sjećanja koja su implementirana u njihov “um”, tako da ona predstavljaju iluziju, ali se ipak i kao takva pojavljuju. Za laika je vrlo teško da naprave razliku da li je u pitanju iluzija, dobra manipulacija ili istinska empatija. S druge strane, kod čovjeka se polako rađa novi oblik empatije, odnosno empatija prema robotskom svijetu i mnoga etička pitanja koja preispituju ljudsku svijest i ispravnost ubijanja nečeg što suštinski i nije živo već samo imitira život, svakodnevicu i postojanje.

Zašto je ova tema u današnje vrijeme interesantna? Iako ni tada nije bila nešto manje popularna, ali je ovo remek-djelo uistinu predvidjelo neke segmente današnjice. Danas imamo iluzije života na svakom koraku, a samim tim iluzije svega onog što je sastavni dio istog. Takođe sve više se robotizuje svijet oko nas. Navodno ne u obliku kakav je tu opisan, a s druge strane, kako da mi, obični posmatrači i činioci ovog svijeta znamo da je tako. Možda ovo sad ide u sferu teorija zavjere, iako mi to nije bila namjera, ali činjenično, ne možemo znati.

Ex-machina je kreacija malo novijeg datuma, na sličnu, da ne kažem istu temu. Emocije kod programa/robota su samo imitacija istih, dok su drugu stranu, sa pravim emocijama, dodatno podstakle iluzije, te su iste postale još jače. Pored emocija koje su upravljale čovjekom, dodatno ga je uništila njegova iluzija o mogućnosti dobrote i osjećanja jednog neživog bića.

Posljednjih mjeseci priča se o mogućnosti osjećanja jednog programa koje je iznio, ni manje ni više nego tvorac istog… U kakvom svijetu živimo i da li ćemo svi početi da sanjamo elektronske ovce? Ili s druge strane da lovimo robote da bismo sačuvali sopstvenu vrstu i opstanak? Teške teme, u svakom slučaju.

A šta je na kraju krajeva empatija? Kad je i mi kao ljudi polako zaboravljamo, postajemo otuđeni, neempatični, emocije kao da nam se gase… Samosvijest, i ona nam slabi. Da li je kod nas plod učenja i navike sve što nas odvaja od ostalog svijeta, ili smo stvarno za nijansu bolji, a ujedno i okrutniji, možda nekad i saznamo…