Žena mora biti lijepa. Zdrava. Imati dugu kosu. Crnu. Ili plavu. Žena MORA. Mora mnogo toga. Mora da bude zdrava. Čak i kad je bolesna, nema vremena ni mjesta za to.

Umjetnica isto tako. Čuj umjetnica. Šta žena još treba da ide u umjetnost?

Od žena, ovih ili onih, svi nešto očekuju. Očekuju i da mora imati ukalupljen nastup za pjesmu za Evrosong… Žena MORA. Postoje tačna (nekad nepisana, a nekad podebljana) pravila šta žena sve mora, a šta ne smije nikako. Sjećate se jednog performansa Marine Abramović? Ah da, ne, jer mrzite ženu iako nemate pojma o njenim radovima… Bitna je mržnja. Ne ispunjava uslove ljepote pa je imala performans na tu temu. Ne ispunjava ni uslove koje je postavilo naše društvo, o ulozi žene, o umjetnosti… I sve što se ne uklapa u to mrzimo.

Žena mora biti i zdrava. Ne samo umjetnica, već svaka žena. Ako u braku nema djece, žena je bolesna. A ona mora biti zdrava. I umjetnica isto. Umjetnost je predivna. Ali i žene u umjetnosti opet moraju da se drže određenih formi. Ako iskaču, problem je i onda ih mrzimo. Izgleda da ne shvatamo poentu umjetnosti jer ona nije fabrička proizvodnja u serijama.

U susret tom prazniku, nas žena, zdravih, jedrih, lijepih, pokornih… I sve što se očekuje od nas, a nekoliko dana poslije kontroverznog nastupa za Evrosong, mrzimo. I ženu i umjetnicu. Zbog čega? Malo zbog tog što je žena. Malo što je umjetnica. A najviše što slama sve kalupe koje su spremili za nekog na njenom mjestu.

Boli i što udara tamo gdje najviše boli.

Nažalost, mnogima tamo gdje ne shvataju ništa.

Ali ne odustaju od komentarisanja svega i svačega. Jer su svi poznavaoci svega i smatraju se kompetentnim da kritikuju sve. I slezinu, i umjetnost, i zdravlje… Nažalost pored vas silnih stručnjaka, većina ne zna ni okvirno gdje se ona nalazi, a kamoli nešto o umjetničkom izražaju… Pogotovo ako je u pitanju žena.