Šta odvaja zanat od umjetnosti?

Često su se kroz istoriju vodile polemike oko određivanja razlike između zanatlije i umjetnika. Čini se slično u određenim segmentima. Nerijetko se tvrdi da se u školama i na akademija polaznici uče zanatskom dijelu umjetnosti. To je tačno. I to iz prostog razloga što su tu da ih nauče tehnikama i načinu rada. Da mislite, to ipak morate sami. Naravno da su učitelji, nastavnici, predavači, od prvog dana našeg školovanja, dok uopšte ne znamo kojim ćemo putem krenuti, tu da nas usmjere ka putu mišljenja, promišljanja, stvaranja, razvijanja kreativnosti na svim poljima… Ali bez našeg napora i rada, ništa od toga.

Kao odrasli ljudi, opredjeljeni za umjetnost, u školama ćete učiti najviše zanatske stvari. Kod nas zanat uoglavnom ima neka negativna značenja, jer ga vezujemo za neki najniži sloj u društvu koji nema drugog izbora. Ali zanatskim radom se podrazumijeva svaka vještina. Slikanje, crtanje, prikazivanje oblika jeste vještina. Imali talenat ili ne, uz dovoljno vježbe i rada vi ćete svoju vještinu poboljšavati.

Ali uzmimo primjer da bismo razjasnili razliku između naše dvije polazne tačke. Zamislite tri osobe čije su vještine na otprilike istom nivou. Sve tri osobe rade kao slikari. Ali nisu sve tri osobe umjetnici. Zašto?

Umjetnost zahtjeva i ideju, kreativno mišljenje i promišljanje uopšte, a ne samo prikazivanje vještine kroz oblike, boje i slično, odnosno reprodukciju onog naučenog u klupi. Stvaralaštvo je produkcija novog, s vašom idejom i nečim što će vašu vještinu izdvojiti od ostalih. U protivnom, vi ste samo zanatlija. Čak i ako imate nekog čija je vještina mnogo razvijenija i bolja od vještine onog drugog, bez ideje, njegov rad je čisto zanatski, a ne umjetnički.

Umjetnost se stvara iz ideje, sve ostalo je zanat. Pikaso nije najveći jer je imao najveću i najbolje razvijenu vještinu, iako se njegova vještina ne smije i ne može dovoditi u pitanje, ali sigurno da postoji negdje u svijetu osoba koja je za nijansu vještija od njega. Ali mi za tu osobu nismo čuli, jer je ona zanatlija, i nepoznata je široj javnosti. Pikaso nije postao Pikaso zbog vještine, već zbog svoje genijalnosti koju je izražavao pomoću vještine. To je odlika svakog pravog umjetnika.

“Glava bika” je omanja instalacija gdje su spojeni guvernala i sjedište bicikla. Svaki bicikl ima oba elementa. Znači da mi ne možemo da iskažemo koliko puta su ta dva predmeta spojena u istoriji čovječanstva. I to nije ništa toliko posebno. Ali Pikasov spoj jeste. On ih je spojio drugačije. Ali ne bilo kako, samo da bi se oni spojilo. Tom spajanju je prethodila ideja, viđenje nečeg što drugi ne mogu da zamisle. Ali kad neko ko može, kao u ovom slučaju Pikaso, predoči to jednostavno rješenje, ono postaje očito svima. A ko se od nas sjetio da ta dva elementa mogu da budu glava bika? Možda neko i jeste, ali velika većina ne. Dok su sva druga spajanja obično zanatstvo, čak možda ni to, jer sad se to rade roboti u fabrikama, pa se i taj momenat izgubio, spoj koji je napravio Pikaso je umjetnost i to ona koja pomjera pređašnje granice.