Netflix je platforma koja svakim danom obara nove rekorde, te zaluđuje gledaoce širom svijeta, pa tako i kod nas, da barem u nečemu idemo u korak s drugima. Svaki naredni projekat se unaprijed najavljuje kao nešto veliko i senzacionalno, i uistinu to i budu. Tako je bilo i sa korejskom serijom koja je oborila sve rekorde gledanosti, “Igra lignji”. Sada se uveliko priča i o drugoj sezoni, iako su u početku svi bili kategorični da je u pitanju samo jedna sezona i to se neće mijenjati. Mnogo toga se pričalo i polemisalo, neki su protiv, neki su oduševljeni, dosta stvari je naišlo na oštre kritike, ali ništa od toga nije uticalo na popularnost, tačnije na pad popularnosti, već upravo suprotno.

“Igra lignji” nosi naziv po istoimenoj popularnoj i prije svega naivnoj dječjoj igri. Koncept čitavog takmičenja u seriji se zasniva upravo na takvim igrama, dječjim i potpuno bezazlenim, ali gdje neko pobjedi, a neko gubi odnosno ispada iz igre. Samo što u njihovom svijetu ispadanje znači smrt. Samo jedan ostaje na kraju i samo jedan može da pobijedi. Nema kompromisa, jer je to igra za život ili smrt. Inače pokazuje surovost svakodnevnog života, pogotovo onih koji su na margini društva. Jer uistinu i jesmo svakodnevno oči u oči sa smrću, samo je ovdje to prikazano brutalnije na jednog drugoj ravni. Svi važni i zapaženi junaci se nalaze na ivicu društvenog opstanka. To su oni koje bismo označili kao gubitnike, oni od kojih se sklanjamo na ulici, koje izbjegavamo, koji su zaglavili u dugovima i raznoraznim porocima, često su sami jer ih izbjegavaju i osuđuju i njihovi najbliži, i njihova smrt će proći manje više neopaženo, jer nikom suštinski neće nedostajati. Njima život svakako ništa ne znači.

Bez obzira na sveopšte oduševljenje, bilo je tu i kritika i razočarenja, kao i iznenađenja. Ko će biti pobjednik, to se manje-više očekivalo od samog početka, tako da tu nije bilo tajne. Takođe i da deda stoji iza svega, ili barem jednog dijela igre, nije baš iznenađenje, jer je i za to bilo mnogo naznaka. Iznenađenja su se odnosila na neke manje i nebitnije scene. Ali neki veliki neočekivani preokreti definitivno nisu razlog tolike gledanosti, ali pronalaženje svakodnevice na nekoj drugoj ravni itekako jeste. Još jedan dodatni razlog, surovost. Koliko god se mi pravili fini, ima ona ružna strana koju otkrivaju upravo scenariji poput ovog. Iako sva ta surovost proizilazi iz onoj najnevinijeg.

Sama “igra” poprima i oblik neke vrste surovog rijaliti programa. Neprestano nadgledanje i uživanje dokonih u njihovom međusobnom rivalstvu. Samo je ovog puta to rijaliti za one najbogatije. Nešto poput borbi gladijatora, za bogatune kojima je sve drugo dosadilo osim one izvorske surovosti i borbe čovjeka za opstanak, i to one gdje čovjek postaje životinja koja samo pokušava da preživi. Naravno i svim učesnicima najveći motiv jeste novac, za njih potpuno nerealna cifra.

Pored prvobitnog straha i odustajanja, nakon uviđanja besmislenosti svojih života, svi do posljednjeg se vraćaju. I čak i kad njih nema, uvijek postoje neki “isti” koji su spremni na sve ili ništa. Ideja i koncept “igara” je pomno isplaniran i organizovan. Svaki pion ima svoj posao i zaduženje unutar strogo postavljene hijerarhije, a oni se razlikuju i raspoznaju prema maskama ili oznakama na maskama, zavisno da li su oni vodeći ili samo oni što izvršavaju naređenja odozgo.

Ono što je lično mene privuklo na seriji jeste taj ružičasti kjubrikovski doživljaj uz odličan izbor pozadinske muzike te raspored boja, kao i figura u samoj scenografiji. Sam scenario i priča jesu odlični, ali ruku na srce ništa toliko spektakularno. Nažalost danas rijetko šta može biti potpuno novo, jer je sve manje više viđeno, ali način na koji se to prezentuje jeste ono što može da privuče ili odbije, u ovom slučaju gledaoca.

Takođe serija je mogla i bez posljednje odnosno većine posljednje epizode. Nažalost izgleda kao nasilno stvaranje sadržaja koji će dati neki nastavak, a zaključak se mogao desiti i neposredno poslije kraja igre, pobjedom glavnog lika, eventualno sa scenom gdje shvata ko je iza cijelog projekta. Da li su ljudi stvarno toliko bezosjećajni i zli, što je glavna premisa serije, ili je pak slučaj drugačiji, ostaje nam da vidimo u narednoj sezoni, ukoliko se ona desi. A dotad ćemo se mi još igrati s lignjama kao i dodatnim efektima koju su od ove priče napravile hit.