κατάβασις, grčki – ići dolje

Katabaza je posljednjih dana vrlo aktuelan, ali mnogima i misteriozan pojam. Kako se odmiču epizode nove serije “Crna svadba” koja je zainteresovala veliki broj gledalaca u regionu, tako raste pretraga ovog pojma.

Serijom ću se baviti nekad kasnije, kad je pogledamo u cjelosti. Ovog puta ćemo pričati samo o ovom pojmu, koji vam je možda i poznat, ali to još uvijek ne znate.

Katabaza se kao pojam pojavljuje u antici označavajući silazak. Uglavnom je to bilo vezano za silazak u podzemni svijet, ali može da označava i druge “vrste silaska”. Sam čin katabaze, kao silazak u svijet mrtvih ili obilazak distopijskih mjesta poznat je još iz sumerske, zatim grčke i rimske mitologije, ali se javlja i u mnogim drugim mitologijama. Ako danas hrišćanstvo označimo kao mitologiju, mnogi će se uvrijediti i shvatiti to kao bogohuljenje, iako suštinski ona i jeste jedan oblik mitologije, ali mnogo novijeg datuma u odnosu na pomenute.

Pored mitoloških prikaza, umjetnost je takođe, i dan danas vrlo zainteresovana za slične pojave iako rijetko koristi ovaj antički izraz, već ga mijenjaju nečim novim, ili jednostavnim prevodom silaska.

Katabaza kod Grka često je označavala i silazak do obale, odnosno do vode. Jedan od najupečatljivijih primjera jeste Platonova “Država” kada Sokrat silazi do luke Pirej.

Grčka mitologija je prepuna primjera katabaze. Čak i one koja se odnosi na silazak u Podzemlje odnosno u svijet mrtvih. Možda i najpoznatija takva priča jeste ona o Euridiki i Orfeju. On silazi u Podzemlje da bi vratio svoju draganu, Euridiku, nazad u svijet živih. Jedini uslov je bio kada krenu izlaziti, da se ne okreće iza sebe. Naravno on je prekršio jer je potreba da provjeri da li ona stvarno ide za i sa njim bila jača. Njegova želja ostaje neispunjena, a Euridika ostaje u Podzemlju.

Drugi, takođe izuzetno poznat primjer katabaze možemo naći u Odisejevim putovanjima. Njegov obilazak distopijskih mjesta zapravo simbolično predstavljaju svijet mrtvih, jer nema veće distopije od Podzemlja.

Spisak posjetilaca Podzemlja je podugačak, imamo primjere i u sumerskoj mitologiji i književnosti, kao što je Gilgameš. Svaka mitologija na svoj način ima jednu ili više predstava onog što se može označiti pojmom katabaza. I samo hrišćanstvo kroz lik Isusa Hrista ostvaruje istu tu katabazu (iako je to samo jedan od primjera hrišćanstva, ali definistvo najupečatljiviji).

Ako krenemo prema nama, možemo naći i istorijski bližih primjera odnosno iz naše ere. Šta je Danteova “Božanstvena komedija” nego svojevrsni poetički prikaz katabaze? On mora da siđe u Podzemlje da bi se uzdigao do raja, do svoje Beatriče.

Nesumnjivo ovaj pojam se neprestano prožima kroz mnoge, svima poznate, stvari. Umjetnost, po običaju, iskazuje izuzetno interesovanje za ovakve teme. Čak i moderna psihologija prepoznaje oblike katabaze kroz depresiju i srodne poremećaje.