Jedinstvena pojava je grad na dva kontinenta, spoj raznih kultura, čuvar istorija različitih naroda, spoj umjetnosti i nauke, Istoka i Zapada, spoj nespojivog, obavijen predivnim orijentalnim mirisima i neobičnim kombinacijama boja… Dobrodošli u Istanbul.
Kroz istoriju je mijenjao imena, kao i države i carstva kojima je bio prestonica. Od Kontantinopolja, preko Carigrada, pa do današnjeg modernog Istanbula, prošao je sve. Na tom putu je ljubomorno čuvao uspomene na svaku svoju avanturu, koje ga i dan danas krase. Krenuvši od Aja Sofije, jedine, jedinstvene, posebne… a Istanbul je pun upravo takvih uspomena.
Tokom istorije je takođe bio poznat kao trgovački centar, to je ostao i danas. Masovno se nabavlja roba široke upotrebe i dalje distribuira širom svijeta. Istanbul je grad u kojem bukvalno masa neprestano cirkuliše, on diše, živi u petoj brzini bez pauze i dan i noć. Na ulicama su trgovci, turisti, slučajni prolaznici, obični građani koji žure na posao ili kući… svi oni zajedno čine nevjerovatno lepezu kultura i naroda koji obogaćuju grad svakodnevno.
U tom jednom Istanbulu upoznala sam ljude iz cijelog svijeta, jer on je bukvalno planeta u malom (iako nije malen). Stanovništvo je po mentalitetu vrlo slično nama, daj im ćejfa i njima dosta, radiće i po 12h u komadu, vrijedno, požrtvovano, samo za minut uživanja. Iako kod nas vlada popularno mišljenje da u Turskoj svi piju kafu, jer se domaća kafa naziva još i turska, to je totalna zabluda. Oni deru čaj po cijeli dan, kafu izuzetno slabo piju i nisu nešto oduševljeni tim napitkom. S druge strane čaj je sve, takođe mnoge verzije sadrže kofein te na taj način nadoknađuju slabiju upotrebu kafe. S obzirom da vole uživati, ne možete izbjeći uživanje u svim okusima i začinima Istanbula i Orijenta. Ono što možete kod njih okusiti je čista umjetnost.
Bazari, prodavnice, jeftina koža, parfemi… sve što naš narod voli, na jednom mjestu, i možete se i cjenkati, pa pogoditi i dobru/povoljnu cijenu. U svakom slučaju mnogo povoljnije nego kod nas, pa se svakako isplati jedan dobar šoping po Istanbulu.
Prvi put u Istanbulu
U svakom gradu, selu, bilo gdje na svijetu, moramo se čuvati i paziti na svoje stvari. To nema veze s Istanbulom, jednostavno nikom nije prijatno da bude opljačkan ili izgubi nešto na drugom kraju svijeta. Ovo govorim prvenstveno što se često može čuti da će vas tamo odmah džeparoši odraditi. ALI, jedno veliko ALI, nije tako. Nije ni blizu. Oni su vrlo pošteni i susretljivi. Lopova ima svugdje, pa i kod nas, ali to ne znači da je praksa u tom gradu da se takve stvari dešavaju. S obzirom da imaju vrlo ozbiljnu policiju koja prati sve, nije čak ni tako lako izvoditi poduhvate poput krađa, ili barem ostati nekažnjen ukoliko se nekome i posreći. Kao ljudi, oni će vam prije donijeti nešto što vam je slučajno ispalo, nego vas pokrasti. To su samo činjenice.
Kapali čaršija poznatija kao Veliki Bazar je spoj svega i ima svega. Ukoliko i niste došli s namjerom da kupujete, makar prošetajte, jer vrijedi vidjeti i osjetiti turski bazar. On se ne odnosi samo na puku kupovinu, to je bukvalno jedan veliki doživljaj za sebe. Pored Kapali čaršije, vrijedna pažnje je i Egipatska tržnica na trgu Eminonu prekoputa luke.
Iz luke na Eminonu, ali i sa drugih mjesta duž Bosfora možete isploviti i otići na nezaboravno krstarenje Bosforom. Ono što možda ne bih smjela reći, ali hoću, jeste da će vas svaka turistička agencija opeljušiti. U vrijeme kada sam ja vodila krstarenja, cijene su bile oko 3-4 evra, a agencije su naplaćivale 20-30 evra. Naravno da agencijski mora biti skuplje jer tu imate i uključenog vodiča, ali postoje stvari koje su stvarno pljačka, kao što je ova.
Sultanahmet plato ljubomorno čuva najljepše bisere Aja Sofiju, Topkapi, Plavu džamiju i ostatke nekadašnjeg hipodroma. Ulaz u Plavu džamiju je potpuno besplatan. Za žene je neophodno da prekriju kosu i obuku suknju, to važi za ulaz u sve džamije. Ukoliko ste došli nespremni, nije problem, ispred svake džamije dijele za turiste potrebnu opremu, koju na izlazu ljubazno vratite. Za ulaz u Aju Sofiju to ranije nije bilo potrebno, ali s obzirom da je vraćen status džamije, sada ćete morati i prilikom ulaska tu da se pokrijete. Topkapi je kompleks gdje je živjela sultanska dinastija i sastoji se iz više građevina od onih jednostavnih do modernijih i bogatijih koje su gradili kasniji pripadnici dinastije. Nakon izgradnje Dolmabahče dvorca, to je postala oficijelna rezidencija, te je Topkapi ostao kao muzejski kompleks. Dolmabahče se inače nalazi u blizini stadiona poznatog fudbalskog kluba Bešiktaš u istoimenom dijelu grada.
Centar modernog Istanbula je s druge strane kanala, takođe na evropskoj strani (jer mnogi se zbune i misle čim pređu neki od mostova da su u Aziji, pa sam pojedincima satima i danima objašnjavala da su i dalje u Evropi). Glavni trg na Taksimu jeste centar tog novog Istanbula. A na trg je nastavlja ulica Istiklar kroz koju ide onaj slatki stari crveni vozić sa svih razglednica. Ulica je bogata modernim lokalima, a u jednom od prolaza čeka vas mali raj, od nekoliko ribljih restorana. Na Taksimu se nalaze i savremeni kafići i klubovi, jer se tamo ipak živi kao i kod nas, iako kad idete kroz stari dio grada ne izgleda tako. Ipak zadržali su nešto i tradicionalnog, pa kada naručite bezalkoholno piće u klubu dobijete jedno gratis. Iako i alkohol možete da pijete bez ikakvih problema (jer i oni vole poneku čašicu).
Već sam napomenula, cjenkanje je iz raja izašlo. Uzimanje robe po prvobitnoj cijeni je za njih uvreda. Ali to važi za tržnice, piljare, štandove, male prodavnice… U tržnim centrima i oficijelnim radnjama to ne prolazi.
Ne vraćajte se kući dok ne popijete salep i pojedete baklavu i sladoled.
Ne vraćajte se ni bez Fatiminog oka (a zašto, to ćemo detaljnije u narednim tekstovima).
Najbolji poklon iz Istanbula (ali i Turske) su lokumi koje imate sa svim.
Kafa je okej, pomalo i nebitna, probajte čaj.
Družite se s lokalcima jer su vrlo posebni, nisu uštogljeni, i uvijek su spremni pomoći svima.
Ako ste plavuša, nije isključeno da će vas snaći neka neprijatnost.
Ja sam vodila ture vrlo često pa sam u komšiluku hotela postala Šakira, jer su me zapamtili iz obližnjih lokala.
Originali se kupuju u radnjama, pravim radnjama, ne u nekim buticima. Tu su kopije, ali vrlo dobro kopije koje je teško provaliti. Ali i te dobre kopije dobro koštaju…
Gradski prevoz je vrlo jeftin, preporuka da uzmete istanbulcard i dopunite i onda se vozajte do mile volje, bus, tramvaj, metro, brod… Sve. Taksi vam zavisi od sreće i od vaše odlučnosti da pokažete taksisti da ste vi glavni i da vas ne može zeznuti.
Probajte njihova jela, najviše koristr povrće i ribu i naravno mnogo začina.
Leave a Reply