Koko Šanel, ime prepoznatljivo širom svijeta, i barem možemo rečenicu-dvije sastaviti o tome ko je ona bila i šta je promijenila. A mi žene tek, mi možemo danima pričati, i hvaliti onu malu crnu haljinu, kao i druge savjete koje nam je Koko zapisala u DNK. Nema sumnje da ona živi kroz svoje ime, kroz sve što je ostavila budućim generacija nama žena, i da vjerovatno nikad neće biti zaboravljena, dokle god je čovječanstva. Njen značaj nije bio samo vezan za modu, već i za unapređenje položaja žena, koji je i danas i dalje klimav. Ona se postavila kao jednaka muškarcu, kao bolja od njega. Tako da je možemo na više polja hvaliti. Ali zašto kod nas vlada vjerovanja da takve žene mogu da hodaju samo ulicama nekih nama dalekih metropola? Šta to nedostaje našoj Gospodskoj ulici? 

Jedna žena, nepravedno zaboravljena, nosi upravo titulu banjolučke Koko Šanel, i to iz Gospodske ulice. Koko Šanel, ime koje smo svi čuli. A koliko vas je čulo za Ravijojlu Jovetić, poznatiju kao Ravku? Vrlo mali broj… Njenu važnost i veličinu ništa ne može da umanji, jer je ona uistinu stvarala jednu drugačiju modu, modu koja ide u korak sa svjetskom modom, možda čak i ispred. Ona je promijenila život naših žena, oblačila ih u najljepše i najelegantnije haljine, stvarala od njih nešto više i bolje. U našem gradu bila je mnogo više nego Koko Šanel. A mi smo njeno ime zaboravili. Nepravedno je skrajnuli u uglove zaborava, iako nas je zadužila mnogo. U naš grad je donijela jednu estetiku koja i danas živi kroz haljine koje su ostale poslije nje, kao sjećanje na nju, na jednu ženu, čije smo ime zaboravili. Iako je tada bila označena kao krojačica, i to najbolja, mala je to riječ. Ona je bila dizajnerka, i da se rodila u pod nekim drugim nebom, vjerovatno bismo je danas spominjali kao Koko Šanel što spominjemo. Njena djela su bila ona koja su krojila modu, trend, danas to zovemo influenserima, pa možemo komotno reći da je bila i influenser svog doba. 

Iako prije cijelog vijeka, njene haljine biste i danas mogli obući i oduvati sa njima. Te haljine jednostavno odišu neprolaznom elegancijom. Svaka od njih je remek djelo za žensko tijelo, a i dušu. Zar to nije dovoljno da uočimo njenu veličinu? Mijenjaju se vremena, moda, trendovi, ali te haljine ne prolaze, nemaju rok trajanja. 

Krojački salon Ravijojle Jovetić nalazio se u najpoznatijoj ulici našeg grada, Gospodskoj ulici. Njene kreacije su bile poznate i priznate među najelegantnijim i najpoznatijim damama grada, koje su pripadale najuglednijim porodicama. Njena slava naglo raste, nakon haljine za banicu Nadeždu Petrović. Ravkine haljine ste mogli pronaći u ormarima svih dama. 

Nažalost, svaki rat uruši snove, pogotovo onima koji najviše sanjaju. Tako je bilo i sa Ravkom. Ona nakon Drugog svjetskog rata odlazi u Beograd, gdje otvara salon i tamo nastavlja da stvara. U Banjoj Luci, to je bio početak kraja. Od tog trenutka njeno ime polagano pada u zaborav. Danas nigdje u gradu ne možete vidjeti nijedan dokaz o njenom postojanju, niti čuti. Tek poneki zapis svjedoči o njenoj veličini, o njenom stvaranju kreacija koje su ravne umjetničkim djelima. Gospodskom ulicom prolazimo svakodnevno, a nikad se ne sjetimo nje. Ne znamo za nju. Ostale su u ponekom ormaru, daleko od naših očiju, njene haljine, koje svjedoče o jednom vremenu, životu, borbi… O jednoj estetici koja nikada neće umrijeti. 

A jedini grijeh naše Ravke, jeste što je rođena ispod neba Banje Luke. Bilo gdje drugo, danas bi njeno ime poznato i svakodnevno spominjano širom naše planete. Nažalost, ovako je pala u zaborav. Ali njena duša i dalje živi, čini nas lijepima. Možemo je se i sada sjetiti, a i potruditi, da njeno ime, nikad više ne padne u zaborav…