Drago mi je što sam odrastala ovako kako jesam. Drago mi je što je u moje vrijeme postojalo nešto drugačije, zdravije za nas djecu nego danas. Ali mi je drago što nisam (kao neki od mojih vršnjaka, nažalost) odrasla uz zvukove najgorih oblika turbo folka. Drago mi je zbog mnogih drugih stvari, a drago mi je (iako me malo hvata i panika) što s ponosom mogu da kažem “sjećam se, gledala sam spot kad je izašao”. A tada to nije bilo toliko lako kao danas. Uđeš na youtube i gotovo. Završio si svoj posao. Ne mogu reći da prije deset godina nije bilo interneta, jeste, ali nisu bili telefoni kao danas, a mi, djeca, nismo tada toliko visili ni po telefonima, a ni po računarima. A nije ni uvijek bilo vrijeme za internet. Zamislite, mi smo imali neki roditeljski autoritet, a i poznavali smo drugačije oblike života.

Nekidan prolazim Ljubljanom, kroz neko njihovo naselje, isto naš Borik. Iste zgrade, ljudi, sve. Samo nema Moj Market, ali ima neki njihov. U autu krenu neko šuškanje, komešanje, i onda zvuk. Meni vrlo dobro poznat. I nekako kako god krenem brojati godine unazad, zabrojim se, nešto nije kako treba. Kako god okrenem, previše je brate… stvarno je previše. Nemoguće, još sam ja mlada, a desetka, uh, golemo brate.

I juče se odlučim da proguglam (jer Gugl zna sve) i pogledam koje je godine tačno izašla sporna pjesma. Što je najgore od svega, nije sporna, već mi je jednu deceniju (bukvalno) među omiljenima na plejlisti. Jer eto, stara sam, imam dovoljno godina da se sjećam kad su Chase & Status započeli svoju karijeru, sjećam se i prvog singla (sporna pjesma), sjećam se spota koji sam na MTV 2, sa zelenim logom, gledala ujutru u sedam sati dok se spremam za školu, i to osnovnu. Pakujem onaj svoj ranac sa starkama, a kroz tijelo sve neki žmarci na prvi zvuk. Prepoznam je ma gdje god, i kad god. Ja sam bila zaluđenik, jedan mali psiho, sektašica i šta sve ne, jer eto bio mi draži taj zvuk od seka, peka i kmeka.

Ali vratićemo se mi na MTV 2, na Chase & Status i ostalu ekipu, to je bilo tek prije deset godina, sad ćemo malo dalje u prošlost. Ove moje (stare) generacije se vjerovatno sjećaju raznih slavlja i priredbi u školi. Pogotovo za posljednji dan u polugodištu, donesu svi sokiće, kolače, grickalice, pa se pušta muzika. Naravno po običaju desetogodišnjaci udare po Ceci, jer jedna je srpska majka. Već tad sam znala da od njih neće ništa dobro izrasti. Ja sam se u tim trenucima osjećala kao najcrnja ovca. Mislim da vam je jasno zašto. A kod kuće sam puštala Šakiru, pa kao u spotu kad se ona plaza po onom pjesku, ja sam po sobi, gore – dole, dok mi se ne zavrti, ili dok se sažuljam i ruke i noge. 

Eto to su bili moji počeci. Ako mislite da su tad bila normalnija djeca nego danas, moram vas razočarati. Moji vršnjaci i ja smo očigledan primjer. Da li je bilo treša kao danas, jeste, ja sam možda malo manje primjer za to, ali primjera ima u nedogled. 

MTV nikad nije bio moj prvi izbor. Viva jeste. Nažalost, danas je sve to otišlo u zaborav. MTV se tu kao nešto još ponaša, ali nema nikakvih dodirnih tačaka sa onim kojeg se ja sjećam i na kojem se mogla čuti dobra muzika. Naravno, bilo je više kanala, oni najpopularniji i najgledaniji su uglavnom bili rezervisani za najveće hitove. Među tim najvećim uglavnom je statistika išla u korist treša. Ipak postojali su drugi za malo alternativniji zvuk, gdje se moglo izabrati dosta kvalitetne muzike. Ali Viva, ah, dobra stara Viva. I slobodno mogu reći da su mi se oči napunile suzama dok mislim o tom kanalu, o svim onim spotovima, o svemu… Koliko god to svima vama čudno, a možda i bolesno zvučalo, ta jedna dobra stara Viva je dobar dio mog djetinjstva. Ona je onda utihnula, a sa njom je otišao i jedan dio dobre muzike i u tom svijetu ostala je praznina. Vremenom se zaboravilo da ta praznina postoji, ali tu je i dalje. Valjda smo se liječili MTV-jem. Koliko je to uspješno prošlo, nisam baš sigurna. Danas ni taj MTV nema neke sličnosti sa onim nekadašnjim. To je danas više loš rijaliti program, nego muzički kanal. I mjesto da se godinama gradio i išao ka boljem, nažalost… vidimo i sami kako je završilo. Doduše, posmatrajući u kojem pravcu se tehnologija razvijala, ipak me to ne čudi. Zašto bi neko čekao neku pjesmu satima, pa i danima, da čuje na TV kanalu, kad joj može pristupiti kad god hoće i sa koje god lokacije. Nekada se sjedilo ispred TV-a i čekala neka pjesma. Znate da će biti. A ako se desi, da tad niste kod kuće, a neko od drugara vam kaže da je bila, ajoj tragedije. To iščekivanje, gledanje, i nemogućnost da imate sve i odmah sad, je stvarala određenu magiju. Ali naučila je i nas da ne budemo razmažena nezahvalna derišta (dobro, možda ne baš sve nas). 

I tako smo došli do te 2010. i 2011. godine. Kao prvo, vrlo mi je teško palo što sam se morala suočiti sa jednom ozbiljnom činjenicom. To je da sam ostarila. Onda gledam spotove, pa vidim i da su izvođači iz istih ostarili. Njima se još vidi na licu, ja se opet nekako držim. Proguglala sam nekoliko svojih omiljenih pjesama, izašlih baš u tom periodu, uistinu je prošlo previše. Teško da povjerujem, ali je tako. Ipak te pjesme i danas slušam. I čim čujem prvu zvuk, krenu raznorazna sjećanja koja nemaju uvijek ni veze s tim melodijama. U tom periodu je mnogo dobrih i kvalitetnih muzičara započelo svoje karijere, ili ih podigli na viši nivo. I ja sam iskreno ponosna na sebe što ih pratim od samog početka. Mnogima je bilo čudno i tada, a i sada je, kako ja uvijek iskopam neke “nepoznate javnosti” umjetnike… nažalost, na veliku žalost, nisu oni nepoznati, već ponekad ne mogu da dođu do izražaja u odnosu na neke promašaje. 

I za kraj, pored toga što mi je drago zbog mnogih stvari, žao mi je samo što današnje generacije neće nikad znati kako je kad na nekom starom telefonu, bez interneta, kad su slušalice bile pojam, pustite muziku, pa s društvom hodate ulicom. Osjećaj kao u filmu, a mi glavni likovi. Uhh… A tek kad kao pravimo spot, ja sam odglumila maestralno u sve i jednom, toliko maestralno da me ne vidite… Bilo kako bilo, barem imam lijepa sjećanja i youtube da slušam pjesme koje su mnogi odavno zaboravili, pošto nam Vivu i djetinjstvo niko ne može vratiti.