Ponekad nije dobro nastavljati jer svaki nastavak kvari ono što valja. Neki bi se s ovim složili i oko filma “Glass”, neki ne. Ja sam i dalje negdje na sredini. Ali ovog puta nije poenta u samom filmu, držaćemo se jednog interesantnog fenomena, itekako prisutnog u ovom ostvarenju, a predstavlja samo nastavak na prethodni film, gdje se zapravo rađa. Ljubav je nešto što pokreće svijet, često se vodimo time. Ponekad nešto što nije ljubav svrstavamo po nju. A ponekad jeste, samo nismo u stanju da volimo na zdrav način…

Ljubav ili štokholmski sindrom

Štokholmski sindrom je zvanično definisan i dobio je ime na osnovu pljačke koja se desila u Štokholmu 1973. godine. Odnosi se na žrtve iz pljačke kod kojih je primjećena jaka emocionalna vezanost za izvršioce pljačke. Vrlo često se može primjetiti na žrtvama otmica, pljački, pa čak i trgovine ljudima. Međutim slična ponašanja možemo primjetiti svakodnevno među ljudima, u nekom blažem obliku. Nažalost, mnogi od nas ili nama bliskih ljudi su svjedoci porodičnog nasilja, gdje najviše stradaju žene i djeca. Takođe njihova privrženost nasilniku može isto da se posmatra kao štokholmski sindrom.

Svakodnevica mnogih je da trpe neku vrstu maltetiranja koju često opisujemo kao naivnu zaljubljenost zbog koje se sve to briše. Tu smo više mazohisti, ali ni to ne treba olako shvatati kao neki vid mazohizma. Emocionalna vezanost za nekoga je mnogo zamršenija i kompleksnija nego što vidimo i tu nema neke jednostavne definicije kojom ćemo sve opisati i završiti s tom temom.

E sad se sigurno pitate zašto se ja zamaram štokholmskim sindromom i kakve to veze ima s filmom “Glass”? U svakom slučaju ima više nego drugih dijelom triologije “Split”. U prvom dijelu smo upoznali dvojicu suprotnih likova koje povezuje jedna stvar. Iako nismo znali kakve oni imaju veze sa Kevinom i svim njegovim ličnostima, to smo saznali (pomalo na silu) u trećem dijelu. Ali drugi dio je ključan za našu današnju temu, koja dobija svoj vrhunac u posljednjem. Kevina i njegovih preko dvadeset ličnosti je teško voljeti, u tome ćemo se svi složiti. Ali naziremo neobičnu naklonost jedne tinejdžerke, inače samo jedna u nizu njegovih zarobljenika. Pored toga što su mnoge njegove ličnosti prikazane sa izraženom grubljom i agresivnijom stranom, postojalo je nešto više. Možda time opravdamo mnoge nasilnike, da u njima postoji još nešto, neka bolja strana koju u datom trenutku zbog određene situacije ne možemo vidjeti. Uglavnom tad krivimo sebe, jer nismo uspjeli da probudimo tu dobru stranu, već samo lošu. Ako se vodimo tim putem, logički zaključak i jeste da je problem u našem ponašanju, ali to nije dobar put. Neki ljudi su jednostavno zli, iako za Kevina možemo naći opravdanje, barem djelimično. Ona je takođe izlomljenja kao staklo. Često kad bježimo od jednog nasilnika, nađemo utjehu u drugom. Za razliku od prvog, u drugom pronađemo barem jedan trun pažnje i dobrote, makar ga i sami stvorili u svojoj glavi.

Holivudska ljubavna priča

Moram vas sve razočarati ovo nije jedna od takvih.

U svijetu kakvog živimo, pogotovo kad se hvatamo za emocije, ništa nije crno ili bijelo. Zato često, i kad smo onemogućeni zbog emocija, treba da razmišljamo zdravorazumski i uvidimo signale koji su svakodnevno prisutni. Oni govore da li smo sigurni tu gdje jesmo ili treba da bježimo što dalje. Emocije često pomute taj razum. Iako uvijek osuđujemo nasilnike, bez obzira i na najteže priče s njihove strane, ovdje svako od nas traži opravdanje za njega. Njegovo biće nikad nije osjetilo nijednu pozitivnu emociju na svojoj koži, pa čak i kad se ona pojavila, jednostavno nije bilo mogućnosti da je on prepozna. Kreator cijele priče, njemu daje dušu, daje mu nešto zbog čega on i kao antiheroj dobija naše saosjećanje, opravdanje, dobija našu borbu da mu omogućimo nešto bolje i ljepše, jer čak i on to zaslužuje. Ipak jedno je sigurno, da je Holivud i dalje Holivud, pa nam gura kroz scenario i neke svoje boljke i klasičnu poruku da i oni najgori imaju nekog ko ih voli (iako to možda nije ljubav, već još jedna patologija zbog ranijih trauma). Pa čak i ako taj neko ima još dvadeset i četiri lica.