U trci s vremenom pronalazimo nova značenja, a tako i sami sebe na neobičnim putevima. Koraci sve brži i žustriji, tanje sivilo asfalta… Jurimo. Tražimo nadu, ili bilo šta da se uhvatimo u vremenima kad ne postoji sigurnost ni u šta na svijetu…

I onda se pitamo? A i prošli vijek, pitali su se. Sasvim slučajno i naivno pronađoše odgovore koji će im dati trun sigurnosti, ali ubrzo se i ona rasprši u nizu avangarde…

Futurizam obilježi nešto sitno vremena, kao samo još jedan u nizu u svijetu razaranja, destruktivnosti, očaja i potpunog beznađa. U potrebi za promjenom, jedini izlaz je bio potpuni bijeg od svih postignuća čovječanstva, osim jednog. Tehnologije. One nove svetinje koja postade jedina nada u bolje, uplakanim licima okruženim leševima rata.

Potpuno zaluđene različitim sistemima i željama za svoje buduće dane, i Rusija i Italija zagrliše isto. Jednu neobičnu futurističku ideju, jednu želju za brisanjem svega poznatog, svega u čemu je čovječanstvo utemeljeno. Protresli su, nekada čvrsto tlo, koje se godinama rasipa u pjesak.

Tomazo Marineti (Filippo Tommaso Marinetti), 1909. godine postavlja temelje budućem pokretu u “Manifestu futurizma” koji postaje vodič za sve zaluđenike novim poretkom svijeta. Kao i mnoge druge ideje, i ova je ubrzo preuzeta od ruku fašista i nacista, i samim tim donekle izmjenjena i iskorištena za njihove potrebe.

Futurizam u svom prvobitnom obliku, tražio je utjehu za nestabilnost svijeta i čovjeka i razvoju tehnologije i nauke koja je podržava. Uzdrmala je temelje čovječanstva u želi da pokori i u potpunosti izbriše tradiciju i njene vrijednosti. Sve kasnije je nam je već manje-više poznato. Onda srećemo velikane poput Orvela i Hakslija zajedno s njihovim antiutopijama, koje prikazuju krajnji cilj izopačenosti futurističkih ideja u stvarnom svijetu, odnosno totalitarističke sisteme.

“Manifest futurizma” Tomazo Marineti

1. Hoćemo da pjevamo o ljubavi prema opasnosti, energiji i užurbanosti.

2. Osnovni elementi naše poetike biće hrabrost, drskost i pobuna.

3. Književnost je do sada veličala zamišljenu nepokretnost, ekstazu i drijemež. Mi hoćemo da uzdignemo agresiju, grozničavu nesanicu, usiljeni marš, rizični skok, pljesak i udar šake.

4. Objavljujemo da su divote svijeta obogaćene novom ljepotom: ljepotom brzine. Trkački automobil sa haubom ukrašenom velikim cijevima nalik na zmije sa eksplozivnim dahom…urlajuće motorno vozilo koje kao da se pokreće vatrom iz mitraljeza ljepše je od pobjede kod Samotrakija.

5. Hoćemo da pjevamo čovjeku za volanom, idealnoj osovini cijele zemlje, dok ona juri svojom orbitom.

6. Pjesnik mora ispuniti sebe toplotom, glamurom i genijalnošću da bi pojačao žar primodijalnih elemenata.

7. Ljepota postoji samo u borbi. Nema remek-djela čiji karakter nije agresivan. Poezija mora da predstavlja nasilni obračun sa nepoznatim silama, primoravajući ih da se potčine čovjeku.

8. Nalazimo se na krajnjem rtu vijekova! Kakva je danas korist od gledanja u prošlost kada moramo otvoriti misteriozne kapke nemogućeg? Vrijeme i Prostor umrli su juče. Već sada živimo u apsolutnom, jer već smo stvorili vječnu, sveprisutnu brzinu.

9. Hoćemo da slavimo rat – jedini lijek za svijet – militarizam, patriotizam, destruktivne činove anarhista, divne smrtonosne ideje i prezir prema ženama.

10. Hoćemo da uništimo muzeje i biblioteke, da se suprotstavimo moralu, feminizmu i svakom oportunizmu i utilitarističkom kukavičluku.

11. Pjevaćemo o velikim gomilama zavedenim radom, zadovoljstvom i pobunom; o raznobojnom i polifonom talasu revolucija u savremenim prestonicama; o noćnim vibracijama arsenala i radionica obasjanih nasilnim električnim mjesecima; o proždrljivim željezničkim stanicama koje gutaju purnjajuće zmije; o fabrikama koje su za oblake zakačene nitima dima koje ispuštaju; o mostovima koji su se, poput gimnastičara, pružili preko korita osunčanih rijeka; o avanturistički nastrojenim parnjačama koje njuškaju horizont; o lokomotivima velikih grudi koje, poput ogromnih čeličnih konja sa visokim dimnjacima umjesto uzda, pućkaju po šinama i o klizećem letu aviona čiji propeleri zvuče kao lepetanje barjaka i aplauz entuzijastične publike.