Znate onu “šta se desi na Zakintosu, ostaje na Zakintosu”? Džabe je znate…

Dvije mlade glave pobjegle na putovanje, možda iz dosade, možda iz želje za novim avanturama. A ljeto je, vrijeme je da se ide na more, da se ljenčari pod vrelim suncem, na pjesku, s koktelom u ruci. Ali šta kada ne ide sve po planu, kao što nikad ni ne ide? Šta kada krene sve potpuno pogrešno i suprotno? Ništa, iskoristite situaciju najbolje što možete.

I mjesto Zakintosa, mi odosmo u Patru. Štrajk… Hoće ljudi svoja prava. I čak u tim trenucima kada je trebalo da ne razmišljam ni o čemu, a još manje o takvim stvarima, meni ovu moju glavu raznorazne misli obuhvatiše. A što mi tako ne možemo nekad? Ali neću se sada baviti time, te moje misli ćemo neki drugi put. Na sreću, agencija je bila vrlo ozbiljna i dobro organizovana, te smo se ubrzo smjestili u jedan vrlo lijep hotel u Patri. Nismo nešto tugovale za Zakintosom, imamo još deset dana, i dosadiće nam… Tako je nažalost i bilo na kraju. S druge strane, našli smo se u vrlo lijepom gradu, sa mnogim stvarima koje vrijedi obići, kao i sa najboljim girosom koji sam ikada probala. U samom centru grada, u glavnoj ulici, jedan mali neugledni lokal, tačnije kiosk… A cijena, ništa, sitnica. Ukus… Uhh, ne postoje te riječi…

Međutim, došao je i taj trenutak da mi stignemo na naše zvanično odredište, koje su svi putnici nestrpljivo čekali. To to smo se vozili nekim migrantskim brodićem, neću komentarisati. Ali u tom trenutku i u toj situaciji je to bilo najbolje što se moglo organizovati. A tek na ostrvu… Dočekale su nas prazne police u prodavnicama. Nismo mi došli da kupujemo potrepštine za kuću, ali voda nam je potrebna svima… A zamislite da na ostrvu gdje nemate čak ni slatke vode, a kamoli one za piće, ostanete i bez onog što možete uzeti u prodavnici… Noćna mora…

U pokušaju da zaboravim da smo se našle u sred krize i štrajka, i da njih ne interesuju ni turisti niti bilo šta drugo, već hoće svoja prava, i da smo najebali kako god okrenete, otišli smo u taj svijet. To je sasvim jedan drugi svijet, zove se Laganas. I to je to poznato mjesto na Zakintosu, popularno kako za turiste s prostora bivše Jugoslavije, tako i za britanske turiste, a inače se međusobno ne podnosimo… Šta ćete, ostrvo međusobne ljubavi i poštovanja… (i da ovo je bio teški sarkazam).

Šta je još veoma važno da znate? Pošto je u Grčkoj internet skoro potpuno nepoznat pojam, da ne govorim o ostrvima, za sve naše frikove i zavisnike od interneta je dobar izbor destinacije. Da naprave malo detoksikacija od te pošasti. Nama nije nedostajao. U toku dana uvijek naletite na neki lokal gdje možete da se povežete i javite da ste živi i zdravi, eventualno da objavite koju sličicu ili priču, ali više od toga vam nije ni potrebno. Možda ni toliko, jer kad god se dobro provodite, nemate vremena za druge stvari, pa čak ni da se slikate za uspomenu, pa vam kasnije bude krivo.

Iako more i plaže neodoljivo omamljuje svakog turistu, iskreno niko ne dolazi tu zbog lijepih plaža. Dolazi se zbog provoda. I to ne samo mlađa populacija. Ali veoma je pohvalno, a s druge strane isplativo i jednostavno za turiste, što u svakom baru na plaži uz samo jedno naručeno piće, dobijete ležaljku i suncobran. Bukvalno jedno piće, što može biti nešto najjeftinije. A naravno ako imate želju možete da se čitav dan provodite i tu.

Iako volim onaj osjećaj kada ležim na plaži i upijam zrake jutarnjeg sunca, ovdje to nije moguće. U to doba tek dolazite iz izlaska i ide se na spavanje. Tako da sam se morala zadovoljiti poslijepodnevnim suncem. Ali nije ni to tako loše ispalo.

Sam Laganas nije neko veliko turističko mjesto. Sva dešavanja su u jednoj, glavnoj ulici, i tu su najpopularniji klubovi, i tu svi izlaze. Prepuno je malih žutih pijanih Britanaca, i neuhranjenih. Isto tako niko od njih ni ne vidi sunca, tako da smo mi još i dobro prošli.

U večernjim časovima, dok prolazite glavnom ulicom i posmatrate blještavilo, ljude… kao da ste kročili u Sodomu i Gomoru, možda i gore od toga.

Isto tako, naše djevojke su neprestano meta britanskih dječaka. Odavno je poznato da su djevojke s naših prostora lijepe i zgodne, a u odnosu na tamošnju konkurenciju u vidu Britanki koje sa svojih dvjestotinjak kilograma obuku XS tigrastu haljinicu, bude vas sramota… Pored takve konkurencije može svako pobijediti, pa i nije neka pohvala.

Pored ponuda u skoro svakom lokalu da za pet do sedam eura dobijete koktel i šuter, ili čak dva koktela i dva šutera, zavisno od večeri, i u restoranima su veoma niske i povoljne cijene. U skoro svakom restoranu možete ostvariti raznorazne popuste, što dobijete od vaših vodiča kupone, što oni sami dijele prolaznicima, pa kada ih posjetite odmah vam na cjelokupan račun daju popuste do 20%. Hrana je i više nego odlična. Ali takođe za one koji nisu baš za odlazak u restoran, i više vole usput da pojedu nešto, imate na svakom ćošku odlične girose. Međutim za najbolji giros na ostrvu morate otići na kraj glavne ulice i potražiti reklamu sa dva oguljena krompirića.

Ulazak u većinu klubova se plaća. Ali to selektivno naplaćuju. Ako upadaju djevojke, koje bar na nešto liče, prolaze besplatno. One koje su baš kritične plaćaju, kao i momci. Ili ako se sprijateljite sa sekjuritijem onda ulazite besplatno u svakom slučaju, čak dobijete i žetone za besplatnu cugu. Tako da morate imati malo i sreće, harizme, ali i biti snalažljiv.

A šta reći o prirodni ljepotama ostrva? To bolje da ostavimo za neki drugi put, da ne miješamo takve stvari sa gradom poroka…