Alice in Borderland
Najljepša vijest ove jeseni jeste obavještenje na Netflixu, da još jedna sezona Alice in Borderland stiže. ZVANIČNO! Iako još nisam preboljela to što dvojac Baran bo Odar and Jantje Friese neće više snimati nastavke pregenijalnih serija, jer Netflixu nije isplativo, ovo je mali korak ka pomirenju mene i Netflixa. Ipak im nisu neisplativi svi moji favoriti. Tako da će naredni period proteći u iščekivanju novih nastavaka nečeg totalno drugačijeg (barem za nas Evropljane), totalno genijalnog i pomalo bolesnog. Alice in Borderland je savremena Alisa u zemlji drugačijih čuda. Ta čuda su malo igrice, malo su mašta, malo su ples između života i smrti, a malo i pronalazak smisla u jednom dosadnom i besmislenom životu gejmera.
Takođe još jedna lijepa vijest, jeste dolazak druge sezone Igre lignji. Ta serija je definitivno pokrenula lavinu takvog formata širom svijeta. S obzirom da sam u posljednje vrijeme odgledala nekoliko serija koje su nastale na Dalekom Istoku, to je nešto manje-više uobičajeno za njihovo podneblje. Ali prvi put se proširilo globalno, nakon Igre lignji. Serija jeste izuzetno dobra u svim segmentima, tako da njena popularnost nije neopravdana. Jedino postoji mala doza straha. Često se dešava kada serije ili filmovi dobijaju dodatne sezone, nastavke, mi, gledaoci očekujemo još bolje i još više, a to se ne desi. Ali se zato desi naše razočaranje. Za Alice in borderland sam saznala i počela gledati bukvalno nekoliko dana prije nego što je puštena druga sezone, pa je meni to došlo kao jedna duža sezona. Iako, dok sam gledala posljednju epizodu prve sezone, lomila sam se da li da nastavim, jer je bilo toliko dobro, da teško da može i dalje ići tim tokom, a kamoli biti bolje. Na svu sreću, bilo je bolje i opravdali su i mnogo više od mojih previsokih očekivanja. Za lignjice ćemo tek vidjeti, ali nadam se istom ishodu kao i sa ovom serijom.
Zašto spominjem baš ove dvije? One su na prvi pogled slične, i neko ko se neće previše udubiti u njih, reći će da je to manje više isto, u par deka što se kaže. Malo izmjenjeni likovi i priča i to je to. Ali… moje dobro poznato ali… Prvi pogled nas često prevari. I da, ponekad treba malo pretjerati. (ali ne uvijek!) Ako se detaljnije i dublje analiziraju obje serije (a trebalo bi), uvidjećete da imaju više razlika nego sličnosti. Naravno da ima nekoliko podudaranja, ali s obzirom da smo sve vidjeli u svim segmentima i života i stvaralaštva, te da ima vrlo malo (ili skoro nema uopšte) mjesta za nešto potpuno novo, normalno je da određene stvari podsjećaju jedna na drugu. Ali detaljnu analizu sada ostavljam vama na volju.
Dok čekamo!
Šta raditi i gledati dok čekamo nove sezone? Mnogo toga. Možemo čitati knjige, šetati… ali, što se tiče Netflixa, stvarno ima materijala koji treba preći. Ja sam trenutno zauzeta svojom novom serija-srodnom dušom Osmosis. Iako je ova serija izašla prije podosta godina, kod mene je stigla sada na red. Hiperprodukcija u svim segmentima nam ne dozvoljava da sve obuhvatimo, tako da se u “rupama” možemo uvijek vratiti na nešto staro i obnoviti gradivo.
Od novih serija tu je Fatalna privlačnost. Ona ima dvije verzije, ali moj favorit je ona iz Južnoafričke Republike, jer Jacob je bolji frajer od Daria. To je samo jedan od razloga. Igrom slučaja sam tu verziju pogledala prvu, pa mi je bilo malo dosadno i glupo gledati sve isto, samo s drugim glumcima, iako su obje verzije izuzetno dobro urađene. Ocjena 9.5/10
Lažni profil, je dovoljno lažan da napravi totalan obrt pred sam kraj. Ali poslije tog obrta, ide jedan, pa pomalo glup kraj. Moglo je to mnogo bolje, uzbudljivije. Jer nakon serije pune svega, na kraju završi pomalo mlako i uobičajeno za jednu sapunicu. To mi baš i nije neki uspjeh. Iako cijelu seriju prate intrige i uzbuđenja i stalno smo u neizvjesnosti, na kraju se sve desi u jednoj epizodi. Odnosno sve te intrige se razriješe u nekoliko minuta, i onda ide dosadni krajić. Moja ocjena je 7.5/10
Voajerka je već, po meni, bolja priča od prethodne serije, ali i tu je kraj pomalo plačljiv i dosadan. Ali svakako neočekivan. Još uvijek nisam prežalila Ritu, apsolutnu kraljicu od likova. Ostali likovi su uglavnom manje-više psihopate ili vrlo blizu tog stanja. I uglavnom su svi na ovaj ili onaj način povezani međusobno, što se otkriva postepeno kroz epizode, onako taman po mjeri da se sve uprati. Iako je i tu na kraju sve malo previše zgurano u jednu epizodu, ali zbog Heitora može 9/10
Cura s maskom nas ponovo vodi na Daleki Istok. I kao što sam rekla, taj “stil” je uobičajen za to podneblje. Koliko su prve epizode bile dobre, toliko je drugi dio serije bio mlak. Izuzev same završnice, gdje, pa ima svega. Za Koreju ovog puta 8/10 (10 čuvam za lignjice).
Frojd – samo ću ostaviti 10/10 i to je dovoljno.
Sisi – ukoliko volite istorijske priče, raskoš, kraljice i princeze, sve to praćeno i njihovim tajnim životima koji nisu dostupni običnom narodu, onda ste na pravom mjestu. Sisi jeste sve to. Inače nisam nešto naročito ljubitelj takvih istorijskih serija i filmova (onih nešto drugačijih itekako jesam, a ako se pirate kakvih, pa može i Na Zapadu ništa novo), ali ova serijica mi jeste simpatična, prije svega jer stvarno volim dio istorije vezan za Habzburgovce, i sve što se tiče mog lijepog Beča na još ljepšem plavom Dunavu. Serija vjerno prati sve što se dešavalo u životu Sisi i Franca Jozefa, što se tiče i javnog života, ali i onog tajnog za koji su znali samo zidovi dvoraca. Za moju predivnu Sisi 10, ali za seriju može 8.5/10
Lutke od kestena je klasični nordijski triler. Odlična je priča, ali potpuno u šablonu njihove filmografije (što nije minus, samo je atmosfera potpuno ista kao i svakoj seriji tog formata, ali ukoliko volite onda je to pun pogodak). 8.5/10
A sad trk na Netflix, ima i previše zadaće.
Leave a Reply